Verovatno je jedna od najtezih stvari pronaci ljude koji su spremni da vas nauce onome sto ne znate, da vam pokazu i objasne posao. Znate sigurno, to je ona fela koja ne ocekuje snishodljivost, koja u duetu sa vama razmislja bez ikakvih nametanja. Dupke puna glava znanja i iskustva, a zamislite, deli ga sa drugima, nesavrsenim, u pokusaju. Ne treba mnogo vremena coveku da shvati kakve su to face od ljudi, kakve gromade altruizma. Nema ih mnogo, ali ste srecni ukoliko makar na jednog u prolazu naletite. A kako zakon zivotnog ispunjenja (ili tako neceg) nalaze, najbolji u svom poslu su i najopusteniji. Oni su iskreni, neposredni, puni razumevanja i radovanja svakom danu. Jednu takvu lezernu, a ucenu glavu sa kojom se moze o kojecemu razgovarati, srela sam ovog leta. 🙂
Ukoliko nekog fotografa priupitate ko je „tata“ u wedd fotografiji na Balkanu, vecina njih ce izgovoriti slicno ime. Aleksandar Jaredic, poznatiji kao Lex-ili-UM. 🙂 Svakome ko je ikada uzeo fotoaparat u ruke, istog trena bude jasno koliko je sati rada i truda potrebno da bi se dobilo takvo svetlo, takva obrada, takve boje. Brat mi je pre par godina pokazao Leksove fotografije, jos u ono vreme dok danasnji trend fotografisanja vencanja nije kod nas poceo da uzima maha. Pratila sam njegov rad i prvi put porazmislila da zbog takvih neobicnih fotografija mozda jednog dana ipak napravim vencanje. 🙂 On je bio jedan od retkih koji su zaceli novi pravac fotografisanja vencanja i mogu slobodno reci da je podosta podigao standarde u oblasti wedding fotografije na brdovitom Balkanu. Odskolovao je masu poznatih fotografa na seminarima koje odrzava kada god mu se za to ukaze prilika i kad god uspe da zbrise iz Crne Gore gde zivi i radi.
Njegov stil je monumentalan i pomalo epski. Fotografije svevremene, ne podlezu promeni trendova, jedne od onih koje ce uvek biti „kapitalna“ dela. 🙂 Ovog coveka je i casopis Brides svrstao u 25 najboljih fotografa vencanja na odredjenim lokacijama top 25 destination wedding photographer. Siri kadrovi, lepote prirode, poigravanje svetloscu i senkama izdvajaju njegovu specificno obojenu vizuru vencanja.
Svakome ko je ikada uzeo fotoaparat u ruke, istog trena bude jasno koliko je sati rada i truda potrebno da bi se dobilo takvo svetlo, takva obrada, takve boje.
— Ivy M2
Koliko se dugo bavis fotografijom? Kako si otkrio svoju strast ka ovoj umetnickoj disciplini?
“Fotografijom se bavim od 2005. god., a profesionalno poslednje tri. Dakle, radim iskljucivo kao full time fotograf. 😀 U vizuelnim umjetnostima sam cio zivot. Od malena sam volio da crtam i slikam, a kasnije se bavio grafickim dizajnom, nekih 15-ak godina. Tako da je sklonost i osjecaj postojao oduvijek samo je bilo potrebno da nadjem adekvatan alat za prenosenje vizija na papir. Fotografija, narocito digitalna, pokazala se kao idealan medij za to sto hocu. Brza je, laka za manipulaciju i lako se iznese u svijet. Na kraju svi mi radimo da bi to neko vidio i da bismo dobili priznanje da smo uradili dobru stvar. U danasnje vrijeme je zahvaljujuci internetu, drustvenim mrezama i blogovima poput ovoga jako lako izaci iz anonimnosti i prikazati ono sto radite. Prije ove ekspanzije interneta bilo je nezamislivo predstaviti svoj rad sirokoj publici na ovako lak i brz nacin. Mogu reci da zivimo u jako zahvalna vremena za umjetnike. :)”
Kako si poceo da fotografises vencanja?
“Slucajno. Mada ne vjerujem u slucajnosti, ali to je tema za neku drugu pricu. 🙂 Jedan prijatelj se zenio i posto je vidio neke moje fotke, zamolio me da mu slikam svadbu. Dopao mi se taj osjecaj i dok sam radio i kasnije kad su mladenci gledali slike i komentarisali. Presudan momenat je bio kad sam naisao na DVD „Masters of wedding photography“ na kojem je prikazano kako rade i zive najbolji svjetski fotografi iz ove oblasti. Bio sam zapanjen kvalitetom fotografija i samim pristupom poslu pa sam odlucio da pokusam i da sam nesto slicno uradim. Sad zivim i radim skoro kao u tom filmu. :)”
Sta je tebi kao fotografu najbitnije dok radis? Svetlo, saradnja sa mladencima ili nesto trece?
“Na prvom mjestu komunikacija sa modelima kao i njihova medjusobna komunikacija. Neke stvari se ne daju isfolirati. Tu ne pomaze Fotosop. Ako izmedju njih ne postoji emocija, to se vidi na slikama. I obrnuto. 🙂 Tek onda dolaze fotografski alati: svjetlo, kompozicija, ugao snimanja… I naravno hvatanje pravog momenta. Ako uspijes da uhvatis taj momenat i emociju, svi zanatski aspekti padaju u drugi plan. To samo mi fotografi vidimo, ostali samo kazu: „jao, sto je dooobra fotka“. :)”
Ako uspijes da uhvatis taj momenat i emociju, svi zanatski aspekti padaju u drugi plan.
— Aleksandar Jaredic
Sta te kao umetnika inspirise da iznova stvaras, da se ne ponavljas i da otvoris svoj „kreativni kanal“? 😉
“Dvije stvari: ljubav i ljepota. Ljubav prema fotografiji i prema ljubavi generalno. Uvijek pokusavam da pronadjem i istaknem ono lijepo u svemu sto vidim i dozivim. Nikad ne bih mogao da se bavim fotografisanjem ruznih pojava i dogadjaja. Umislio sam da je moja misija da ucinim ovaj svijet ljepsim mjestom pa makar to i ne bila realnost. 🙂 Sve je ljepse i lakse kad stavis roze naocari i kroz njih gledas svijet. Ja sam sa mojim naocarima izgleda rodjen i ne namjeravam da ih skinem. Ko zeli surovu realnost, nek gleda Dnevnik.”
Drzis kurseve i obucavas ljude koji se interesuju za wedding fotografiju. Danas se mnogi nazivaju profesionalnim fotografima. Zasto se ne moze svako ko savlada osnovne tehnike koriscenja aparata i programa za obradu fotografija nazvati i profesionalcem? Sta kaze tvoje predavacko iskustvo?
“Za mene je profesionalac u stvari neko ko rjesava probleme. Uvijek i bez obzira na okolnosti. Neko ko je u stanju da napravi dobru fotku ma u kakvoj se situaciji nasao. Neko ko ne trazi izgovore zbog cega nije mogao da uradi to sto je mislio. Neko ko je spreman da uradi sve sto je u njegovoj moci da dodje do cilja i da klijent na kraju bude zadovoljan. Neko ko je svjestan kad je pogrijesio i kad pokusa da tu gresku ispravi i da se izvini ako treba. Neko ko nikad nije zadovoljan postignutim jer zna da uvijek moze i mora bolje. A opet je dovoljno siguran u sebe jer zna sta radi. To je za mene profesionalac.”
Za mene je profesionalac u stvari neko ko rjesava probleme. Uvijek i bez obzira na okolnosti.
— Aleksandar Jaredic
U eri u kojoj pravila ne postoje, kako se mi kao laici mozemo zastititi od najezde „fotografskih“ usluga? Daj nam neki savet. Osim toga sto nam se dopada neciji stil, sta treba da znamo kada biramo fotografa?
“Dosta fotografa i onih koji se tako osjecaju okaci po sliku-dvije sa pojedinog vjencanja i onda se svi dive i misle kako je on odlican fotograf. Treba pogledati kako je neko odslikao cio dogadjaj, od pocetka do kraja. Da li je pokrio svaki segment (detalje, sitne momente koji se desavaju kad niko drugi ne gleda, reakcije ljudi), je li uspio da prenese atmosferu, emociju dogadjaja… Lako je napraviti par lijepih fotki na vjencanju. Trazite da vidite sve od pocetka do kraja i onda odlucite. Recimo, ja napravim slide show sa 200-ak fotki sa svakog vjencanja i tu je cijela prica, od pocetka do kraja i lako je vidjeti jesam li uspio u svom zadatku ili ne.”
Imas li neki poseban fotografski session koji pamtis? Neko zanimljivo iskustvo sa vencanja da nam preneses? 😉
“Uh, ima toga koliko volis. Svaki par je prica za sebe i uglavnom sam imao lijepa iskustva. Sa dosta njih sam ostao u kontaktu, sa nekima se i druzim i posjecujem.
Jednom je mlada bila ljubomorna na mene jer je mladozenja kad smo zavrsili slikanje sve vrijeme samo pricao o meni. Zvao ljude telefonom da im isprica „kako ludog fotografa imaju“. Samo ga je pitala: „A ja? Gdje sam tu ja?!“ :D”
Kakvo bi snimanje voleo da uradis? Imas li neku pritajenu zelju koja tinja? 🙂
“Santorini. Imao sam nekoliko upita dosad za tu destinaciju, ali nije doslo do dogovora. Indija. Volio bih da slikam tradicionalno indijsko vjencanje jer je to prava ekplozija boja i dogadjaja. U stvari, svaki novi session je novi izazov i svakom se unapred radujem. :)”
Huh, zvuci kao idelan posao? Mnostvo putovanja, hvatanja sjajnih momenata, zvezdanih neba i svitanja na vrhu planina… Isto toliko stresa i uzdanja da sve bude kako valja bas tog dana koji se (kako se svi tome nadamo) jednom zbiva. Kako bi se ova ogromna odgovornost raspodelila, ne smemo da zaboravimo coveka i donosioca svetla, Ivana Cojbasica. Cojba zasluzuje da se pomene uz Leksa kao njegov asistent i izuzetno nadaren student rezije koji nosi dobar deo posla na licu mesta snimanja. On je svetlonosa koji ume da usmeri munju tamo gde treba i koji zajedno sa Leksom pravi madjije. 😉
Madjije ili ne, da se vratimo na pocetak. Za sjajnog fotografa (i coveka) nije bitna samo vicnost, znanje i umenje, vec ljubav, deljenje i stremljenje. 🙂 Dobar talas koji Leks oko sebe siri, prepoznali su mnogi, kako fotografi, tako i mladenci. Nije redak slucaj da ga kolege fotografi iz susednih zemalja zovu da im fotografise jedan od najmilijih dana, a isto tako da se mladenci iz citavog sveta okolo njega otimaju. 🙂 Nadamo se da ce zbog kvalitetnog rada ljudi i dalje dolaziti na balkanske prostore podno Lovcena po koju cuvenu primorsku fotografiju na Bokokotorski zaliv. A one munje koje su maznuli od Peruna, sigurno koriste umesto dodatnog blica. 😉
Umislio sam da je moja misija da ucinim ovaj svijet ljepsim mjestom pa makar to i ne bila realnost.
— Aleksandar Jaredic
Ne dam se ovog puta prevariti.
Jer zasigurno znam da samo tako nastaju carolije. 😉
Do citanja i novih munjevitih momenata,
grli vas vasa Ivy M2
Ucesnici
- Fotograf Aleksandar Jaredic / Lexilium
- Asistent Ivan Cojbasic
- Tekst Ivy M2