Frajerski život · 4. jul 2013.
Trideset i jednu bijem, nemam šta da krijem.
Srk kafe života ♥
Rekapitulacija
Ne znam jesam li vam rekla da imam nove vizitke? Tj. da prvi put u životu uopšte imam vizitke? Zahvaljujući Ani Aichinger i Maloj Iv kojoj je danas takođe rođendan — srećaaaaaaaaan nam, bebe! Vizitkarte na kojima lepo piše Jedan frajer i bidermajer.
Pomalo mi izgleda neverovatno. Nakon različitih poslova, dosadašnjeg školovanja i rada, imam vizitke za blog koji sam pre par meseci otpočela. Čudno, zar ne? I srećna sam kao dete!
Cela energija današnjeg dana navela me je da se malo preispitam. Ko sam? Šta sam? Kuda dalje? Vreme je da se uzmem pod ruku, izvedem u šetnju i popijem duži espreso sa sobom. Trideset prva. Možda je pravo vreme za rekapitulaciju.
Prošlog jula, vapila sam za promenom. Vrebala ona mene, vrebala ja nju. Naiđe period kada se čovek guši u (samo)nametnutim konceptima. Bez ambicija i ličnih želja, moliću. Bez talasanja.
Da ne bih počela da grizem, počela sam da pišem. Blog o lepom i životnom. Fokus na dobrom. Loše i dalje vidim i boli jako, samo ne dam da u celosti obuzme.
Znam tako da se zaljubim u ljude i da ostanem zablentana za čitav jedan život.
Bila sam štreber. Na vratima je stajao natpis iz Malog Politikinog zabavnika — pst, učim! Grejala sam stolicu sve u 16. Čitala i radila ko blesava. Odricala se mnogih prolećnih dana.
Utapala sam se u knjigama. Doživljavala katarzu uz patnje junaka svetske književnosti, bila romantičarski nastrojena uz srpsku književnost 18. i 19. veka i proživela sve -izme 20. Kažem vam, štreber.
Jezik sam volela više nego leba da jedem. Takmičenja, recitovanja, dramske sekcije, pozorište, radio, priredbe, programi… Kilogram jezika, moliću. Pisanog, govornog, da se igram njime, da nižem nove reči i rečenice.
Radi me
lepota
ovog sveta
— Duhovna, vizuelna, auditivna
Tridesete su kul
Ne sećam se tačno trenutka kada sam otkrila fotografiju. Reč u slici. Simpatija na prvi pogled. Trenutno malo varam jezik sa fotografijom. Tek se upoznajemo. Neću da je uplašim, prilazim joj polako.
Vremenom ambicija i takmičarski duh popuštaju. Sve manje brinem o velikim i zvučnim stvarima, sve više ugađam sebi. Malam nokte, kupujem cveće, pravim si luft. Bacakam se idejama. Skakućem od sreće, cupkam u mestu, lupam dlanom o dlan.
Umem da budem stidljiva, prestrašena i zabrinuta nad životom. Pričljiva, optimistična i duhovita. Teško mi ide osvešćivanje svakog kutka, ali valja povremeno opajati prašinu.
„Što sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar čiji pogled gasne u magli i memli…"
Srk kafe života, mnogo vaših divnih čestitki, komentara, prijatelja koji šalju dobre vibracije, ljubavi na kojoj sam zahvalna i opet znam ko sam. Sasvim dovoljno za jedan dan.
P.S. Mnogo hvala Matildi i Maloj Iv na ovim divnim tufnastim šoljama u bojama bloga! To su te vibracije pred kojima nije moguće ostati ravnodušan.
♥